Orlovi rano lete
Orlovi rano lete
Jovančetova družina je grupa dečaka, učenika osnovne škole koji su voleli da idu u školu i bili srećni sve dok trenutka kada je njihova učiteljica Lana otišla u varoš, a umesto nje došao novi učitelj, jedan zloćudi stariji čovek, koji je voleo da pije i da bez ikakvog razloga tuče decu.
Učitelj je imao velik, kao paprika crven nos i natečene obraze. Dok su se ostali đaci plašili njegovog izgleda neustrašivi dečak Steva, zvani Stric smislio mu je nadimak Paprika, a odgovornost na sebe je preuzeo hrabri i pravedni Jovanče. Da bi izbegli batine dečaci su pobegli kroz prozor i od tog dana više nisu išli u školu. Vreme su provodili u Prokinom gaju, u zapuštenoj i velikoj šumi. Tu su napravili svoj logor, kolibu i ognjište, kao i kućicu za psa Žuju. Družina je zvanično osnovana polaganjem zakletve na grobu hajduka Jovančeta, a za vođu je izabran Jovanče, dečak u koga su svi ostali dečaci imali najviše poverenje. Jovanče je bio pametan, hrabar i odlučan, znao je šta je pravda i želeo je svakome da pomogne, pa su ga zbog toga svi voleli i poštovali. Osim Jovančeta članovi družine bilu su Stric, Lazar Mačak, Đoko Potrk i Nikolca prikolca., a kasnije im se pridružila i devojčica Lunja. Družina je bila srećna u svom logoru. Smejali su se i pričali o svemu, smišljali pesme, istraživali šumu i pećinu, a kad su ih otkrili poljar i roditelji branili su svoje tajno mesto do poslednjeg krompira. Družina je morala da napusti svoj logor, ali je ipak uspela u svojoj nameri. Umesto zlog učitelja u selo se ponovo vratila njihova voljena učiteljica, a složna družina je nastavila svoje druženje u školskim klupama sve do početka rata, kada su opet klupe zamenili logorom u šumi. Prokin gaj je postao partizanska radionica, a hrabri članovi družine su pomagali partizanima u odbrani sela. Uz dogovor da će se jednog dana ponovo sresti u svom logoru i pričati o onima koji nisu ostali živi, čitava Jovančetova družina je otišla u rat.Jovančetova družina je bila jedna složna i snalažljiva družina, kojoj nije nedostajalo hrabrosti da se suprotstavi nepravdi. U najtežim danima njihovog detinjstva, kada je oko njih besneo strašni rat, članovi družine se nisu ponašali kao mala i uplašena deca, već kao odrasli ljudi koji se hrabro bore za svoju slobodu.
Opis likova iz romana
Jovanče Jovanče je postao harambaša hajdučke družine jer je bio najcenjeniji i najodlučniji od svih dečaka. Pisac za njega kaže: "Dječak je od starijih čuo tek ponešto o pravdi, ali sluti da je dobro i pravedno to što je pokušao da zaštiti Strica. To ga ispunjava čudnom snagom i radošću i daje mu odvažnost da sam krene u dubinu puste šume". Jovanče je bistrouman, procenjuje stvari pametno, a prema svima iz svoje družine odnosi se brižno i privrženo. On je i snaga i "mozak" hajdučke družine. Dečaci u njega imaju veliko poverenje, omiljen je i poštovan.StricNjegovo pravo ime bilo je Stevo, ali su ga u razredu zvali Stric jer je bio najviši. Bio je siroče bez oca i majke. Dosetkom je reagovao na mane učitelja. U romanu najviše komike ima kad je na sceni Stric, ali imao je i jednu slabu tačku prema devojčici Lunji, za koju su svi znali, pa su ga zadirkivali, a on bi pri pomenu njenog imena uvek pocrveneo i zbunio se. Neustrašiv je, što je i dokazao kad je sam prespavao noć u šumi i ume da razgovara sa životinjama
Đoko PotrkTako su ga zvali jer je trkom dolazio u školu i vraćao se kući, potrkivao je i onda kad na tablu izlazi. U družini je bio zadužen za sklapanje stihova: "Naš učitelj baš je slika, nos mu crven ko paprika" i "Ovje živi hrabra četa, harambaše Jovančeta".
Nik Ćulibrk, zvani AmerikanacOtac mu je dugo radio u Americi, pa je povremeno u razgovoru koristio engleske reči:"halo bojsovi" i sl. Nosio je plave pantalone i kaubojski šešir
NikolicaNajmlađi je dečak u družini. Učenik je prvog razreda. Bio je svojeglav i ljut, crn kao Arapin. Prepoznatljiv je u romanu po tome što je uvek sa sobom vodio kuju Žuju, zbog toga su ga zvali Nikolica sa prikolicom.
Ivan Popović VanjkaNjegov otac je bio za vreme I svetskog rata zarobljen u Rusiji i tamo se oženio Ruskinjom. Plavokos je i krupan da su ga svi zvali Vanjka Široki.
LunjaTo je razdragana devojčica, koja, gde god da dođe, donosi neku radost i toplinu. Ona se, makar i nedovoljno svesno, bori za ravnopravnost između dečaka i devojčica i u tome na najbolji način pokazuje da je u mnogo čemu iznad dečaka (na primer u hrabrosti: scena u tajanstvenoj pećini, ili kad otkriva diverzante). Lunja je tiha ćutljiva desetogodišnja djevojčica, velikih mirnih očiju. Stričeva prva komšinica. Uvek je ćutke i nepozvano išla za dječacima, posmatrala šta rade i kako se igraju, pronalazila ih je u ribarenju oko rijeke, u krađi lubenica, u potrazi za ptičjim gnijezdima. Vikali su na nju, prijetili joj čak i kamenjem, ali tiha radoznala djevojčica sklonila bi se samo za kratko vrijeme i tek je dječaci smetnu sa uma, a ona već viri iza nekog žbuna ili šuškajući izlazi iza visokog kukuruza... Ona je Stricu uvijek za petama... krpi dječacima košulje, čarape, kape, prišiva dugmad, brine o svemu.
Nikoletina BursaćTo je neobično jak momak koji se zaštitnički odnosi prema svoj seoskoj deci. (On spasava decu - hajduke od fizičkih kazni njihovih roditelja posle hvatanja u njihovom logoru). Bio je nežan i osećajan. Voleo je decu i bio je popustljiv prema njihovim nestašlucima. Među privim je otišao u borbu kad je neprijatelj napao njegovu otadžbinu. Ovom junaku Ćopić je posvetio zbirku pripovedaka pod nazivom "Nikoletina Bursać" ("Surovo srce" i "Mitraljezac golubljeg srca")
Poljar Lijan"Krivonog čičica lisičijeg lica i lukavog pogleda". Uvek je "mućkao bocu s rakijom i potezao iz nje". Ume da se pretvara i da se ulaguje. Njegov zadatak je bio da luta selom i da juri decu s tuđih voćnjaka i vinograda i da im brani da love ribu... Boreći se večito sa decom i sam je podetinjio, pa se upuštao u prava dečija lukavstva, smicalice i doskočice. Međutim, nije bio zločest, niti surov prema deci. Mnnogo je voleo decu i najčešće im gledao kroz prste kad bi ih uhvatio u šteti. Pisac za njega kaže: "Umije taj da vreba... kao pravi osnovac, da se provlači kroz plot, krije se tako vešto kao da igra žmure, a po potrebi će se i na drvo uspuzati..."Domišljati Lijan i sam je krao voće, lubenice i krastavce, a onda je po selu dizao dreku i tražio lopove.
Нема коментара:
Постави коментар